Nakon što su u siječnju 1993. godine na Četvrtoj konvenciji u vodstvo, uz Račana, izabrani Davorko Vidović, Snježana Biga – Friganović, Mirko Pačarek i Šime Lučin, govorilo se o značajnom pomlađivanju koje organizaciji treba dati novi zamah.
Na lokalnim izborima u veljači iste godine SDP nije nestao sa scene, kako su mnogi predviđali. Na izborima za članove županijskih skupština, prag je samostalno prešao u Dubrovačko-neretvanskoj (8,58 %), Brodsko-posavrskoj (5,86 %) i Virovitičko-podravskoj županiji (7,63 %), a u većini ostalih to je ostvario u različitim koalicijama.
Odgovarajući na pitanje o ujedinjenju ljevice, što je tih godina bila top-tema, Račan je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji u rujnu kazao kako “ne misli da je za Hrvatsku nužno da sva ljevica bude okupljena u jednoj stranci, ali surađivati bi trebala.”
Iz arhiva SDP-a Rijeke
Račan u “obilasku terena”
Arhiv SDP-a Rijeke
Najava mjesnih izbora u Rijeci
