Dramatično opadanje i promjena imena

Stranka je u sve lošijoj poziciji, članstvo je napušta, rejting opada, a SDP je izložen optužbama i slijeva i zdesna. “Srpsko” pitanje u SDP-u bilo je toliko bitno da je Račan u jednom intervjuu izjavio kako “ne odlaze samo Srbi iz SDP-a”.

Nezadovoljan ignoriranjem njegovih pokušaja da unaprijedi hrvatsko-srpske odnose te zbog uklanjanja Srba sa svih javnih funkcija u državi (o čemu je Tuđmanu uputio otvoreno pismo), član Predsjedništva SDP-a Simo Rajić podnosi ostavku na mjesto potpredsjednika Sabora. Vodstvu SDP-a Rajić zamjera izostanak potpore, gooreći da stranka sve više postaje etnički čista. Račan se s time ne slaže i o tome opširno razlaže u intervjuu Danasu, u travnju 1991. godine, navodeći pet grupa kritičara SDP-a – miloševićevce (uvjetno rečeno), radikalno lijeve, one koji žele obnovu stare partije, desničare i antikomuniste i naposljetku one koji nastupaju uime vladajuće stranke.

Članovi vodstva SDP-a, posebno Račan, Zdravko Tomac, Ivo Družić i tajnik Dušan Plećaš sudjeluju na tribinama lokalnih organizacija u cijeloj Hrvatskoj, na kojima se naglašava zalaganje SDP-a za miran rasplet “prijeteće jugoslavenske krize”.

Stranka demokratskih promjena na Drugoj konvenciji 9. 11. 1991. godine postaje Socijaldemokratska partija Hrvatske – Stranka demokratskih promjena, što je dovelo i do spora s Vujićevom Socijaldemokratskom strankom Hrvatske u vezi s imenom. Upravni sud je 1992. godine presudio u korist SDP-a, koji je još jednom, 1993., promijenio naziv, odbacivši dodatak “Stranka demokratskih promjena”.